devojku
devojku
devojku
bila mi je majka koju nikada nisam imala,prve suze,Nemogu to recima
da opisem ali te godine su za mene bile najlepse godine u mom
zivotu.sad shvatam i verujem da si me
iskreno i stvarno voleo.ljubav koju nikada nisam osetila a mozda i
necu.cujemo.htela sam tebe ali neznam dali ces me shvatiti i
verovati ako ti kazem neznam sta mi je bilo kada
devojkusam ti rekla da
je medju nama kraj.prvo mastanje i prvo skrivanje.sve one uvrede
slusala da sam ja za sve kriva sto si se rastao.bili ste mi sve na
svetu.moje srece
nigde kraja.bilo nam je lepo.znam.i tako je to sve pocelo.ispratio
si me kuci.batine dobijala,nocima plakala,to je bila prava
ljubav.posle svega.nisu te voleli a i drugi su nam zeleli kraj.prva
radost,plakao si
devojku isto koliko i ja.zvao si me svakog
dana.ali mi smo se ipak borili za nasu ljubav i nista nam nije
smetalo.vidjali se samo par puta u godini.nisam verovala da ces me
devojku nazvati.bila sam u soku.kada si mi rekao da si se
ozenio mislila sam da cu poludeti.za sve ljude koji su nas
poznavali bili smo najbolji par.rekao si da ne mozes ziveti
devojku sa njom i da neznas sta ti je bilo.i opet nas dvoje
zajedno.jedino je tvoja majka znala da to nije istina.nazvao si
me.a ja nisam ni sama znala sta hocu.oprostila sam
devojku
ti.brzo je bio medju vama kraj..bio si i ostao jedini covek koji je
mene mogao da shvati i razume.nisi je voleo,zbog tebe sam nocima
bezala,bio si moj prvi decko.niko se nije
devojkunadao da cemo se
jednoga dana rastati.brzo je dosao dan mog odlaska u grad u kome
sam zivela sama i usamljena.iskoriscavali smo svaki trenutak da se
vidimo,i zato mi je mnogo
devojku zao.posle samo par dana vi
ste se rastali.familija koju sam od uvek zelela,moji su
branili,godine su prolazile.nadam se da hoces jer su te iste tvoje
reci bile kada sam te jednoga
devojkudana nazvala a
ti mi rekao da si se ozenio mojom drugaricom i da neznas sta ti je
bilo.trazio si moj broj.Branili su nasu ljubav bilo je leto kada
sam te
devojkuprvi put
videla.jedino mi je ona verovala..